Ovih dana Udruga miriše posebno i čarobno. Mirisi su to iz kuhinje naših baka, a jedan takav miris ima i današnji sataraš kojeg vrijedne ruke spremaju za zimu u staklenke. Nekada je taj sataraš bio ogromna oranica za obradu, nakon toga obrađena zemlja puna sjemena, jučer zrela rajčica, a danas pun lonac! Od vrta do stola dugotrajan je put.
Korisnici poludnevnog boravka u sklopu svladavanja aktivnosti svakodnevnog života uz pomoć zaposlenika Udruge skuhali su domaći sataraš koji će se uliti u tegle i tako dočekati neke hladnije dane kao podsjetnik na ljeto.